Milosrđe mi je milo, a ne žrtva

U našoj misiji održana je jesenska duhovna obnova a predvodio ju je vlč. Kristian Bogdan, župnik u Tomašici i Kaniškoj Ivi kod Garešnice. U njegovoj pratnji bio je i vlč. Marko Ocvirek, župnik u Velikom Trojstvu. Kako se još uvijek nalazimo u godini milosrđa, koju je proglasio papa Franjo i traje do 20. studenoga 2016. godine, predvoditelj je govorio na temu milosrđa. Kao polazište za ovo promišljanje o Božanskom milosrđu poslužila je Isusova prispodoba o Izgubljenom i nađenom sinu (Lk 15,11-32). Pozvani smo promišljati o tome tko je i kakav je Bog. Iako čovjek oduvijek u sebi osjeća čežnju za Bogom, ipak on može zanemariti tu čežnju. Na to posebno upozorava i papa u svojoj poruci. Isus u prispodobama pokazuje da je Otac izvor radosti, dobrote i mira.

Bog je živ, stvaran, ali je i milosrdan. Da je stvarno takav predvoditelj je nazočnima svjedočio događanjima iz vlastitoga života. Veličanstveno je koliko je Bog strpljiv i milostiv s čovjekom.

Govoreći o Božjem milosrđu dotakao se i sakramenta pomirenja, podsjećajući kako se i mi kršćani često ponašamo farizejski: Bitnije nam je što će ljudi o nama misliti nego istinski susret s milosrdnim Isusom. Prenio je i neke citate iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske koja bilježi: «Moja kćeri, objavljuj cijelom svijetu Moje neshvatljivo milosrđe. Ja želim da Svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima… Od tebe tražim djela milosrđa, koja trebaju izlaziti iz tvoje ljubavi prema Meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima… Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjima: prvo – djelo; drugo – riječ; treće – molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa.» Te zaključuje: «Jer, i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela.»Završno slavlje bilo je u nedjelju, 18. rujna u Stadthalle u Dietikonu. Slavili smo dan naše misije. Svečano euharistijsko slavlje u ispunjenoj dvorani predvodio je vlč. Kristian uz asistenciju još četvorice svećenika. Pjevao je naš crkveni zbor pod ravnanjem s. Zore i gospodina Ive Madune. Uslijedio je zajednički objed i okrepa za sve nazočne, a onda malo glazbe za opuštanje. Nastupili su i naši mladi s nekoliko pjesama. Velika zahvala svima koji su sudjelovali u pripremi i realizaciji ovog događaja, a takvih je uistinu bilo puno i oni su najčešće malo vidljivi. Neka im milosrdni Gospodin bude nagrada.